paradoks sigurnosti

Paradoks sigurnosti

IrenaHogan procjena, Osobni razvoj, Profesionalni razvoj

Kada se spomene “sigurnost“, koje asocijacije vam se javljaju?

Svakodnevnica nam je puna različitih “sigurnosti“ – od sigurnosti u prometu preko (ne)sigurnih ulaganja i sigurnosne situacije do aktualne „Ograničite kontakte…radi njihove sigurnosti“.

Odakle izvire ta sigurnost – iz šire okoline, iz drugih ili iz nas samih?

 U osnovi koncepta Sigurnosti u Hogan MVPI upitniku (Motives, Values, Preferences Inventory) nalazi se potreba za stabilnošću, jasnoćom i, prvenstveno, za predvidljivošću zbivanja u našoj okolini. Mogućnost da predvidimo ili prepoznamo što će se događati u našoj okolini i s nama u toj okolini u narednom, kraćem ili dužem, razdoblju daje nam doživljaj da možemo i utjecati na ta zbivanja,  a to nam pak stvara osjećaj sigurnosti.   

Stoga se ljudi koji imaju naglašenu potrebu za Sigurnošću, definiranom na ovaj način, najčešće dobro osjećaju u kompanijama koje karakteriziraju red, struktura i nizak stupanj rizika (npr. mala mogućnost da ću imati problema ili ostati bez posla ako slijedim propisana pravila). Najčešće su to veće, dobro organizirane i strukturirane organizacije.

Možete li zamisliti poduzetnika s naglašenom potrebom za Sigurnošću?
Zvuči paradoksalno, jer je u osnovi poduzetništva spremnost na neizvjesnost i rizik.
Nedugo sam imao priliku raditi s Poduzetnikom kod kojeg se Sigurnost pokazala vrlo važnom. Kroz razgovor smo ubrzo pojasnili što stoji iza toga. Čovjek je, prije nego li se otisnuo u poduzetničke vode, radio u privatnoj kompaniji, u kojoj je direktor kompanije ujedno bio i njezin vlasnik. Radilo se o ćudljivoj i temperamentnoj osobi koja se često ponašala u skladu s trenutnim raspoloženjem pa je, ako ste zaposlenik, valjalo pratiti te cikluse i paziti kako ćete nešto reći ili napraviti. Ovo je bilo vrlo stresno i poticalo osjećaj neizvjesnosti kod svih zaposlenika pa je nakon nekog vremena Poduzetnik odlučio otići iz te kompanije i osamostaliti se.

Kada je pokrenuo svoj posao, to mu je dalo osjećaj sigurnosti, nije više ovisio o promjenjivom raspoloženju direktora/vlasnika  nego o samome sebi, imao je doživljaj da je „gospodar vlastite sudbine“ i da može utjecati na ono što mu se događa.

Ali, pogledamo li bolje, i prijašnja je sredina bilo vrlo predvidljiva na način da su raspoloženja direktora/vlasnika bila nepredvidljiva, a naš je Poduzetnik i prije imao mogućnost utjecati na ono što mu se događa – o njemu je ovisilo hoće li otići ili ostati.

Dakle, odakle izvire ta sigurnost – iz šire okoline, iz drugih ili iz nas samih?

 Autor: Igor Kovač, LQ Assessment&HR Consulting