Treba mi odmor! Ili zašto želimo biti žrtve situacije?!

Marina Beščec coaching, osobni razvoj

Ljeto je, godišnji odmor je u tijeku ili na vidiku.

Moj coaching klijent Marko ima dvoje male djece, suprugu i odgovoran posao direktora projekata u IT kompaniji.

Već godinama svakodnevno balansira između odgovornosti kod kuće i na poslu. Vrijeme je da sljedeći tjedan ode s obitelji na more, jedva čeka.

I naravno, nosit će laptop sa sobom. Rano ujutro, kad će još svi spavati, on će raditi, malo “čistiti” mailove. Hvata ga panika pri pomisli da to ne radi, a mrak mu pada na oči jer se ne može nimalo odmoriti… Ako neće raditi na odmoru, kolege će ga svejedno zvati, mailovi se neće sami rješavati. Kaže da mu je ipak lakše svaki dan malo raditi, nego se vratiti i biti zatrpan poslom. Možda bi mu čak bilo lakše da uopće ne ide na godišnji odmor, ali žena bi se bunila, ne pada mu na pamet. Ipak, radi se o dva tjedna na razini godine!

I tako on zaključuje: “Gle, ne razmišljam o tome, ovo je sad stvarnost. Djeca su mala, posao zahtjevan, i to je to. Tko mene pita kako mi je!?”

Prepoznajete li se u dosad rečenom?

Osjećaj savjesti nas tjera da budemo na raspolaganju, da ne stvaramo probleme poslodavcu i kolegama. U nekim slučajevima, stvori se takva kultura poduzeća i nitko ne zna zašto i kako se to dogodilo, ali svi automatski kolektivno poprimaju taj sindrom koji ima sljedeće simptome:

  • konstantno premalo zaposlenih
  • gašenje vatre
  • panika zbog rokova koji nisu realni (ne zna se tko ih je postavio)
  • panika zbog zadataka koji nisu objašnjeni
  • odlazak na godišnji s laptopom
  • promjene koje nitko jasno ne komunicira

S druge strane, na osobnoj razini, pojedinac ne reagira na nelogičnosti, na nedostatak informacija… Primijetila sam da je jedan od uzroka “želja” da budemo žrtve situacije jer tako postajemo junaci koji dokazuju koliko se žrtvuju za obitelj, posao, tim… Dobivamo zasluge za to što: stalno telefoniramo na godišnjem, radimo na laptopu, održavamo kontinuitet poslova, pokoravamo se pritisku vremena i situacija… Jednostavno koristimo uvjete okruženja kako bismo dokazali da se bez nas ne može. Dokazujemo kako smo se ipak u svom tom pritisku snašli i odvalili velike gromade posla. Pitanje je koliko je to ustvari potrebno i koliko još dugo možemo tako. 

Što stoji iza potrebe da budemo žrtve?

Iza potrebe da budemo žrtve najčešće stoji potreba da budemo važni, da nas se pohvali, da steknemo kontrolu, uspostavimo osjećaj sigurnosti i moći. 

Zamislimo se i odgovorimo sami sebi koliko “plaćamo” da nas netko pohvali i što smo sve spremni napraviti za pohvalu. Što sve radimo za osjećaj sigurnosti i kontrole? Je li zadovoljstvo moguće ostvariti na drugačiji način? Na našem blogu možete naučiti kako na najbolji način delegirati zadatke.

Da se vratimo na Marka, nakon sessiona Marko je zaključio da može više toga napraviti da bude slobodniji ili slobodan na godišnjem odmoru:

  • može mailove preusmjeriti na kolegu koji će ga zvati samo ako je nešto iznimno važno
  • može kolege obavijestiti da ga nema i da odgode sve sastanke za vrijeme njegovog godišnjeg odmora
  • može na sastanku s kolegama razgovarati o ovom problemu i tražiti podršku
  • može svjesno planirati da će nakon godišnjeg dva dana duže ostati na poslu
  • može tražiti poslodavca da zaposle još jednu osobu koja već duže vrijeme nedostaje timu
  • može graditi svog nasljednika koji će ga moći zamijeniti kad zatreba
  • može promijeniti posao ako njegov problem ne bude prihvaćen

Coaching nam pomaže da jasno sagledamo situaciju u kojoj smo, uklonimo prepreke i živimo svoj puni potencijal. Pridružite nam se da biste naučili kako.

Autorica: Spomenka Žepec