Kroz medije nas sa svih strana svakodnevno zasipaju nimalo optimističnim predviđanjima o utjecaju aktualne situacije s COVID-19 na cjelokupnu svjetsku ekonomiju. Stvara se ozračje ispunjeno osjećajem neizvjesnosti i nesigurnosti. Ako uz to još i netko iz naše neposredne okoline radi u tvrtki koja ima problema ili ostane bez posla efekt se umnogostručuje. Počinjemo to doživljavati vrlo osobno pa se i u nas počinje uvlačiti strepnja. Ovakva je atmosfera idealna podloga za pojavu različitih „prljavština“ u organizacijskom okruženju.
Međutim, pitanje je do koje psihološke granice je svatko od nas spreman ići u pokoravanju zahtjevima poslodavaca ili vodstva tvrtke da bi zadržao posao?
Kad god se radi o zbivanjima gdje jedna strana koristi okolnosti u svrhu stavljanja druge strane u nepovoljniju poziciju, valja dobro procijeniti jesmo li doista u takvoj situaciji u kojoj ne možemo birati jer ćemo pristajanjem da budemo dio takve „win-lose“ situacije najvjerojatnije dovesti u pitanje i naš osobni integritet.
Autor:
Igor Kovač
